Sani Čampara je sa svojim timom „Real Madrid“ na junorskom prvenstvu Španije osvojio prvo mjesto. Moram priznati da sa Sanijem na pobjedničkom postolju, svijet izgleda kao ljepše mjesto. Mjesto gdje se rad, trud, srčanost i karakter nagrađuju baš kako treba – zlatom oko vrata.
Radeći preko 22 godine sa djecom i mladim ljudima u sportu, dobro znam koliko energije, koliko emocija i koliko važnosti za njih ima sport. U njima zaista živi ona bajkovita srčanost koju odrasli polako ali neminovno zaboravljaju. Ali bez nje sport jednostavno ne bi više bio to što je.
Šta je nosilo dječaka sa velikim crnim očima sve ove godine i sve one silne sate koje je proveo na košarkaškim terenima. Je li bilo gorkih momenata? Je li znalo biti teško? Sigurno da jeste. Ali biti sportaš znači mnogo više od dobre tjelesne pripreme. Mnogo više čak i od talenta. Biti sportaš znači živjeti svoj sport, u svoj njegovoj ljepoti, snazi i težini. A Sani to zna. Jednostavno zna. Njegov sportski put je uvijek bio prvenstveno usmjeren njegovom inteligencijom i pozitivnom prirodom. Malo se je Sani bavio sporednim stvarima. Nije imao vremena da zavidi, da bude zloban, da tuguje zbog nepravdi . Sani se bavio KOŠARKOM. Tim veličanstvenim sportom u kome nema malih i velikih odluka. Sve su jednako važne. Gdje svaka podignuta ruka, svaki šut na koš, može donijeti ili odnijeti pobjedu, radost ili tugu. A Sani se takvih odluka jednostavno ne boji. Jer zna da igra čistog srca, za sport, za košarku, za svoj tim, i da njegovoj volji nema mane.
Čestitam Saniju, čestitam njegovim roditeljima koji su bez sumnje utjecali na ovu njegovu iskrenu, srčanu prirodu. Znam da se danas svi zaista radujemo i u ljudskom i u trenerskom smislu: svi treneri koji su sa Sanijem radili, između ostalih Josip Pandža i Enes Numanović koji su sa Sanijem osvojili zlatnu medalju na evropskom kadetskom prvenstvu 2015. Godine.
Zaista, volim košarku. Volim gledati košarku čak i na školskom dvorištu. Kada vidim djecu kako igraju košarku uvijek dobijem taj osjećaj da su zaštićeni. Makar na kratko i makar privremeno. Zaštićeni od dosade, gluposti, pogrešno usmjerene energije. U jednoj izuzetnoj igri koja ih može naučiti mnogo čemu: radu, požrtvovanosti, disciplini, timskoj igri, nesebičnosti, srčanosti, neminovnosti razmišljanja, djelovanja i donošenja odluka. Košarka zahtijeva sve to. I voli one koji je razumiju – kao Sani.
Sani , želim ti još puno izvanrednih trenutaka. Zaslužio si ih …
Trener